 |
Издателство |
:. Издателство
LiterNet  |
Медии |
| :. Електронно списание LiterNet |
| :. Електронно списание БЕЛ |
:. Културни
новини    |
Каталози |
| :. По
дати : Март |
| :. Електронни книги |
| :. Раздели / Рубрики |
| :. Автори |
| :. Критика за авторите |
Книжарници |
| :. Книжен
пазар |
:. Книгосвят: сравни цени  |
Ресурси |
| :. Каталог за култура |
| :. Артзона |
| :. Писмена реч |
За
нас |
| :. Всичко за LiterNet |
VEČER VELIKIH I MALIH STVARI
Imala je tetovirane točke
Sa obje strane usta.
Sjedila je na okrenutom sjedištu
U autobusu i gledala je samo
Prošlo(st) na njenom putu, koje se
I bez toga vrtilo u krug.
- Ali dijete mi nije raslo - reče ona
Nepoznatoj preko puta nje -
Njegova glava,noga
Su stajali i dalje i doktori
Su shvaćali to, no je li potrebno
Uopće da si doktor, da bi...
Točke kraj njenih usta
Skupljale su se i širile
I same su lagale sredinom rečenice.
Svijet se pripremao za rat,
A ona se vraćala od svojeg -
Veteran, tetovirani
S neuglednim amuletima.
Nebo je bilo raskomadano na dijelove
Poput uplašena uma ili
Crvene juhe, koju mnogi ljudi miješa,
No ona se gruša.
© Kristin Dimitrova
© Filip Kovačević, preveo sa bugarskog
=============================
© E-magazine LiterNet, 19.05.2010, № 5 (126)