IZ "MALIH AMNEZIJA"

web

S jednom šakom slova sve se može napisati, sve se može prešutjeti. I ništa neće biti kao što je bilo. Zato ne želim spremati tamo gdje je duša nespokojno živjela. Smućkat ću lijepo šejker i izlit ću ga ponovno. Ako stvari imaju uspomenu o sebi, sve će zastati tamo gdje je bilo.

im. Voljela sam jednog muškarca. Zapravo - što radim? Tako se ne govori. Treba inače s distancom, ne može se tako s riječima, nerazborito. Kaže se: imala sam jednog muškarca. Eto tako nekako već je prigodnije da bude početak.

ne. Ne želim ga viđati. Neću ga viđati. Neću govoriti, neću misliti o njemu. Odbijam ga sanjati.

si. U inat sebi srećem ljude po kojima mi je poslao dio sebe. Pramen kose, kutove osmijeha, hod. Usitnjeno na sitne komade pismo. Vjetar povremeno donosi dva-tri slova, točku ili zarez, prolaze sasvim blizu do mene, šapuću, dodiruju me i kao da ih nikada nije ni bilo.

gl. Zna reći sve, čak i “mrzim te”, s jednim te istim očima i slovima, dobro izmjerenim i izvježbanim tonom, tek tako, usput. Tako kazano, sve se može progutati, probaviti uz veliki gutljaj vode i ostati neprimijećeno u nekoj pukotini među nagomilanim kamenjem u tvome želucu. I kad njega više ne bude, ispuzati odande, a njegovi tanki pipci zakrčit će te čak do grla.

pl. Ako ne razgovaramo usred toplih gesti. Od tišine buja tijesto za pincu, kiflices marmeladom, orasima i grožđicama, ušećerena korica, toplo mlijeko s medom i pola žličice nescaféa, putar na krišci, pećnica je puna drva i ugljena, gori, vani je snijeg poput kreveta koji me sanja i ne odlazim nikamo.

pre. U tvojim riječima se gubim kao u nepoznatim sobama usred noći dok ustajem tražeći vodu, a gasi se struja. Tada sam nespretna, udaram o namještaj kojemu ne znam ni imena, ni rubova, rušim lomljive stvari do kojih držiš više i u svakoj se sobi mogu izgubiti na duže vrijeme prije negoli nađem tebe ili vrata.

ra. Razgovaram s njime neprestano dok ga nema. Ponekad me hvata strah od stvari koje mu govorim, još više od onih o kojima ga pitam. Ali ništa me ne može zaustaviti - iz usta mi strše noge i ruke mnogih riječi. Ovi razgovori traju nemilosrdno dugo i kad se on pojavi, ja sam mu već sve rekla. Jedino što me muči su mutne fleke na njegovim odgovorima.

© Galina Nikolova
© Ksenija Markovič, prijevod
=============================
© E-magazine LiterNet, 04.04.2011, № 04 (137)